Pojavila se nova zloćudna bolest.
I, za sada, danak uzima samo među mladim zapadnjacima. A pošto joj zvanično ime još nisu dali, u prijemnim bolničkim ambulantama se već odomaćilo da obolelima u karton upisuju: pacijent “pregorio”!
Bližnji obolelih pričaju lekarima maltene u reč isto: mladić ili devojka sinoć otišli u krevet u svom uobičajenom raspoloženju i bez ikakvih zdravstvenih tegoba, a od jutros - ni živi ni mrtvi!
Jednostavno, osvanuli gotovo nepokretni, samo leže i zure u jednu tačku, i ne reaguju ni na kakav zvuk ili sliku. Apsolutno isključeni iz stvarnosti oko sebe, bukvalno vegetiraju.
Već posle nekoliko slučajeva, medicinski eksperti su bili sigurni u jedno: za “pregorevanje” tih mladih ljudi “kriv” je njihov mozak!
Preciznije, mozak im se bez vidljivog i konkretnog povoda “isključio” i ostavio ostale organe tela da se snalaze bez njega. Nažalost, utvrđeno je da se taj “prekidač” ne nalazi u delu mozga kojeg je nauka temeljno izučila. Otud nužan zaključak da je skriven u onom “komadu” mozga koji je naučnicima i dalje - nepročitana knjiga.
Ali, uprkos tome što još ne mogu egzaktno utvrditi kako se to mozak “isključuje” i kada nije napadnut nekom bolešću ili fizičkim udarom, medicinski stručnjaci su uvereni da znaju uzrok.
Po njima, reč je o kombinaciji dve stvari: 1. prekomernom zasićenju mozga zvučnim i vizuelnim signalima i 2. sve većoj neotpornosti mozga na takve udare!
Naime, mladi se danas svakodnevno izlažu višečasovnom bombardovanju zvukovima i slikama (televizija, muzika, internet, kompjuterske i slične igrice…), a pri tome je njihov mozak samo pasivan primalac. Ili, narodski rečeno, tada mozak ne radi, ne razmišlja!
A misli su za mozak isto što i mišići za stomak kad po njemu udaraju! Brane ga i jačaju mu otpornost”. Dakle, kada razmišljamo, svejedno o čemu i kako, tada ujedno i jačamo i branimo svoj mozak.
Ali, u zapadnom svetu ljudi sve manje istinski razgovaraju, a sve više samo razmenjuju “gotove misli”. Što, naravno, isključuje razmišljanje.
Pri tome, i te nemisleće razmene tuđih misli je sve manje. Recimo, danas evropski zapadnjaci tek svaku desetu reč čuju od nekog koga mogu dodirnuti ili onjušiti. Sve ostale im u uši dolaze iz nekog “centralnog izvora” (televizija, crkva, škola…), i to uglavom preko mikrofona.
Uzgred, pre Drugog svetskog rata je bilo obratno: od deset reči čak devet su čuli od nekog ko im je bio na dohvat ruke.
U medijima se ne govori ni puno ni glasno o “pregorelim” mladićima i devojkama. Razumljivo, jer bolest koja ih je snašla još se nije razmahala, a nije ni zarazna.
Ima i dodatnih razloga. Prvi: leka za tu novu zloćudnu bolest još nema. Lekari uspevaju da obolele delimično povrate u stvarnost na najviše sat vremena u toku dana, ali oni ni tada nisu sposobni zabilo kakav terapeutski razgovor.
Drugi razlog: ako zavlada strah od “pregorevanja”, onda je neizbežno raditi po onoj “bolje sprečiti, nego lečiti”. To znači - upozoravati ljude da moraju, zarad golog zdravlja, početi istinski da razmišljaju, kako bi bili u stanju da promene način i smisao života, vrednosne sisteme…
A to već nije realno očekivati.
Objavljeno pod zdravje in okolje, življenje s slogom |
|
|





Svašta. Slišal sem že za ‘pregoretje’, a v smislu burn-out, se pravi zasičenosti, naveličanosti, preutrujenosti … z delom. Kar je sicer tudi fiziologija in ne le psihologija, a tole, da je nekdo samo uro na dan sposoben za komunikacijo … Se pravi kaj, da gre za trajn(ejš)o fiziološko okvaro?
Je kje kakšna stran, kjer o tem piše še kaj več? Kakšen link?
Za “pregorele” sam prvi put saznao u Norveskoj, od prijatelja lekara koji je u timu koji se bavi tom novom bolescu. A koji je okupljen nakon treceg slucaja u Norveskoj. O tome je samo jednom objavljen tekst i to u glavnom listu Aftenposten, ali nazalost nije bio okacen na internet izdanje. “Pregorelih” je bilo sigurno jos u Danskoj i severnoj Nemackoj, jer ovaj moj prijatelj razmenjuje informacije sa njima. Toj bolesti se ne pridaje neki “drustveni” znacaj za sada, jer ne spada u epidemioloske i zarazne bolesti.
Jaz sem pred kakšnim letom prebrala članek o ugotovitvi znanstvenikov, da mišljenje in učenje vpliva na obnavljanje možganskih celic in razvoj možganov. Pregorelost v njem ni bila omenjena.