Dan za razmišljanje
željko, sreda, 14. februar 2007 PRIČA prva.
Do poziva da bude nedelju dana rado viđen gost u Stokholmu, sredovečni sveštenik iz jedne zabiti na Himalajima nikada nije nogom kročio izvan svog rodnog zavičaja. Zbog toga, Šveđani behu dodatno obradovani kada im javiše da je poziv prihvaćen…
Nema gde nisu himalajskog sveštenika vodili, nema šta mu nisu pokazali. A on neumoran, sve bi da vidi, upozna…
Sedam dana prozujalo kao jedan, a na rastanku poznati švedski pisac upita dragog gosta:
- Ima li nešto što niste razumeli kod nas, u našem načinu života?
Nakon nekoliko sekundi sveštenik reče:
- Zadivljen sam vašim pronalazačkim darom. Izmislili ste i napravili bezbroj tehničkih uređaja. Oni vam, kažete, štede vreme. Ali, istovremeno, svi se žalite da nemate dovoljno slobodnog vremena, i da ga je sve manje i manje…
PRIČA druga.
Tog dana u godini stanovnici ostrva Bali ne izlaze iz kuće, i obavezno isključe struju ili ugase sve moderne uređaje. Putevi opuste, ni avionima ni brodovima nije dozvoljeno da prilaze ostrvu. Nema nikakve buke. Čuju se samo vetar, ptice i more…
Turisti koji se tada zateknu na Baliju - ne smeju da napuštaju svoj hotel, a kamo li da odu do plaže. Policijske patrole izriču novčanu kaznu na licu mesta svakom ko se pojavi na putu, i odmah ga odvoze kući ili u hotel. Taj dan je za žitelje Balija - dan za razmišljanje! Puna 24 časa u potpunoj tišini posvećuju se sebi i svojim najbližima. Pitaju se gde su u vlastitim životima, da li je drugima moguće da ih vole takve kakvi jesu, šta mogu da učine za sebe i svoje…
Na Baliju maltene svi žive od turizma. Mnogo rade da da bi živeli skromno. Ali, tog dana za razmišljanje - Niepi se zove - oni se odriču i te kako im potrebnog novca od turista. Jer, već stotinama godina se uveravaju da im ta žrtva donosi više dobra nego najveća dnevna zarada…
Objavljeno pod življenje s slogom |
|
|





Zgodbi za natisniti, da ju lahko imaš vedno pri sebi in si vzameš čas, da ju prebereš, ko se ti najbolj mudi, in ko te najbolj skrbi za denar.
Intimno se tako strinjamo s temi mislimi, pa čeprav delujejo nekoliko novoagevsko, otroško. Pa upamo tak pristop uveljavljati pri sebi, pri drugih? Norčujemo se iz iz predsednika države, ki pač po svoje širi isti pristop. Nekdo bo rekel, pri sebi. Jaz bi še spreminjal svet…