željko, ponedeljek, 11. junij 2007
Ona je moj omiljeni pisac. Dok piše, ponekad joj grickam staklena dugmenca na ledjima košulje. Kaže da joj se svidja kada to radim. A kada ne piše, stalno vreba kada ću se ja uhvatiti tastature; to je njeno vreme za nežne šetnje po mom okovratniku...
Ono o čemu ona piše nije trivijalno kao njen brak, društveno-politička situacija, ili nekoliko hiljada kilometara vazdušne linije izmedju njene i moje poštanske adrese.
Ona, zapravo, ne piše, nego – slika rečima. Sebe, mene, nas, njene kćeri ... U tim pisanim slikama koje šušte kao staniol sa koga je polizana čokoladica, [...]
Tog avgustovskog popodneva, pre petnaest godina, u ratnom Sarajevu, činilo nam se da granate sa srpskih položaja preleću tik preko naših glava. Zastrašujući fijuk što prostruji kroz kosti, dve-tri sekunde beživotne tišine, pa eksplozija...
Granate su padale na susedno naselje, sve se videlo kao na dlanu. Brojali smo ih. Kada utihnu dvanaesta, neko od komšija primeti:
- Sve su pale ispred kuća!
Stvarno. Prvi put ni jedna jedina kuća nije bila ni gelerom okrznuta, a kamoli razrušena.
- Namerno fulaju, neočekivano prozbori komšija Hasan.
- [...]
željko, ponedeljek, 30. april 2007
Kada je počeo rat u Bosni, Mehmedalija Ahmić i Slobodan Stojanović su bili jedanaestogodišnjaci i komšije: prvi živeo u Srebrenici, drugi u obližem bratunačkom selu Donja Kamenica.
Jedne junske zore 1992. godine, Slobodan i njegovi roditelji uspeli su da se neopaženo iskradu iz sela i tako umaknu lokalnim Alahovim ratnicima. Ali, kada su stigli na sigurno, shvatili su da sa sobom nisu poveli dečakovog psa ljubimca.
Slobodan je bio neutešan: nije sebi mogao oprostiti što je izdao onoga ko ne bi njega nikada izdao. I sutradan, pre doručka, iznenada se zatrčao [...]
željko, nedelja, 15. april 2007
Čim je kročila u kćerkinu sobu, majka spazi pismo na njenom jastuku. Sa crnim slutnjama i drhtavim rukama ga otvori i krenu da čita.
“Draga mama, ne smeš biti žalosna zbog ovog pisma. Otišla sam od kuće, ne tražite me. Moj novi dečko Marko i ja smo odlučili da od danas živimo svoj život. On je, veruj mi, prelep, mada se tebi ne bi dopalo što je istetoviran od nožnih zglobova do brade.
Novost je i da sam trudna. Ali, ne brini, bićemo srećni. Marko želi da ima mnogo dece sa mnom, a to je i moj san, takodje.
U velikoj kući gde žive članovi sekte kojoj [...]