Dubrovnik – Ko srce reče poletje, reče Jadran. Portorož – Najbližje evropsko morje, prijatelji. Beograd je oblepljen s tisoči teh plakatov, za katere Miljenko Jergović v Jutarnjem listu pravi, da so zgled slabo spesnjenega in nešarmantnega marketinga oziroma neumnosti, kakršna bi bila v čast – ko gre za slovensko kampanjo – Matici Hrvaški in Hazuju skupaj.
Međutim, nije ugodno znati da je tim plakatima Beograd i Srbiju oblijepila Hrvatska turistička zajednica, koja je, nakon što je postala izvjesna propast turističke sezone, u goste pozvala Srbe. Naime, čovjek u usputnim razgovorima, pa i u novinskim i televizijskim intervjuima, dobiva stalnu i neotklonjivu potrebu da se ograđuje od te kampanje, da objašnjava ljudima kako iza nje ne stoje ni dobre namjere, ni ponuđeno gostoprimstvo, nego goli materijalni interes, u kojem nema skrupula, a još manje šarma. Oni bi, naime, bili zadovoljni da Srbi masovno uplate turističke aranžmane na Jadranu, ali da ne doputuju. Ako, pak, dođu, lako im se može dogoditi da im izbuše gume na autu ili razbiju stakla na autobusu – kao onim nesretnicima na dan izbora u Benkovcu – a Hrvatska će televizija taj događaj popratiti krajnje blagonaklono prema razbijačima – baš kao neki dan u Benkovcu – dok policija nikada neće uhititi počinitelje.
/…/
Nakon što su vidjeli da su Hrvati preplavili Srbiju Dubrovnikom, baš kao da ga nude na još jedno bombardiranje, makar i u čarter aranžmanu, iz domaćih topova i minobacača, Slovenci su krenuli lijepiti kontra plakate. Na fotografiji je Portorož, a slogan je: “Najbliže evropsko more, prijatelji”. Što jest jest, nešto tako glupavo ne bi smislili ni Matica hrvatska i Thompsonološki institut HAZU, zajedno. Biva, na hrvatskim je obalama azijsko more, kao i na grčkim, uostalom, koje su dobrome dijelu Srbije bliže od Izole i Portoroža. Ali na stranu i to, slovenski slogan, nabrzinu smišljen da bi se nekako ojadilo Hrvate, zvuči kao bračna ponuda iz kakvoga sumnjivog seksi magazina, ili kao da Josef Fritzl traži ženu da je pazi kao rođeno dijete.
Slovenci bi Srbima da budu prijatelji, ali samo zato što bi Hrvati od Srba sve, samo ne prijateljstvo. Svoje more oni nuđaju po Beogradu kao europsko, čime naravno ne kane reklamirati europsku uljudbu svojih lignji i muzgavaca, nego Srbe kane podsjetiti na to da su i dalje odlučni u tome da Hrvatima ne daju ni da priđu Europskoj Uniji. A Srbe, sude Slovenci, zanima jedino to da Hrvatima ne krene bolje u životu. Eto, to je sav smisao slovenske turističke propagande prema Srbiji.
