Da se ne radi o hrvatskoj koži, zlurado bi se moglo uživati u paničnim pokušajima slovenske vlasti da duh koji su pustili iz boce sada pohvataju i vrate pod kontrolu. Ali ne ide! Nacionalizam koji su smatrali slugom prometnuo se u gospodara situacije i uzalud premijer Borut Pahor upozorava na to da će blokiranje ulaska Hrvatske u NATO imati za Sloveniju neugodne vanjskopolitičke posljedice. Kako možeš apelirati na razum kad si iracionalnost dosad imao za saveznika.
U gotovo dvadeset godina, koliko su samostalne, Hrvatska i Slovenija nisu uspjele riješiti nijedan bilateralni problem. Ali uspjele su tradicionalno prijateljstvo pretvoriti u jedva prikriveno neprijateljstvo. Hrvatska se u Ljubljani otvoreno naziva okupatorom, u Zagrebu mediji opširno, bez ograde i komentara, prenose vox populi o fašističkim Slovencima.
/…/
S tim u vezi postavlja se pitanje zašto Hrvatska nije spremna prihvatiti pomoć iz Europe predložene posredničke misije na čelu s uglednim Marttijem Ahtisaarijem. /…/ Hrvatski političari forsiraju uvjerenje da pravedno rješenje mogu donijeti samo međunarodne pravne instance, vjerojatno zato što strahuju da bi svaka druga solucija raspirila u Hrvatskoj antieuropska raspoloženja i ugrozila referendum o ulasku u EU. Dakle, i ovdje se politička elita ponaša kao zarobljenica duha koji je sama pustila iz boce.
U tom kontekstu treba gledati i potrebu da se na glupu, “memorandumsku” slovensku izjavu referira hrvatski Sabor. Umjesto smirivanja, rat deklaracija najavljuje spiralu zaoštravanja.
Jelena Lovrić, kolumnistka, v Jutarnjem listu





Taki in tovrstni teksti (ne glede na točnost izraženih stališč) so v Sloveniji praktično neznani. Veliko pa (upravičeno) slišimo o “medijski pro vladnicenzuri” v hrvaških medijih. Ta tekst dokazuje, da zadeva ni niti enoplastna niti enostranska. Na žalost!