Najnoviji postupak slovenskih parlamentaraca, pokušaj premijera Boruta Pahora da obmane javnost izigravajući službeni poziv Zagreba za sastanak te neistinite tvrdnje bivšeg premijera Janeza Janše da na Bledu nije pristao na arbitražu Međunarodnog suda pravde u Haagu upozoravaju da se slovenskim političarima, u sadašnjim okolnostima, teško može vjerovati, a još teže dogovarati. Stoga je izlaz iz te situacije jedino nepristrana međunarodna sudska instanca koja će na temelju zakona donijeti pravorijek o graničnom sporu između Hrvatske i Slovenije. Svako drugo rješenje, poput neke međunarodne političke komisije, zbog neprincipijelnosti Slovenaca, ali i činjenice da zbog njihova članstva u EU i NATO-u imaju privilegiranu poziciju, za Hrvatsku predstavlja realnu opasnost. Nikada se, naime, ne zna kada će slovenska strana izigrati ili krivo interpretirati dogovor. Tek ako bi se precizno odredili zadaci i ovlasti komisije, a tu se ponajprije misli na njene ovlasti da točno odredi o kojim će neriješenim graničnim pitanjima raspravljati Međunarodni sud u Haagu, tada bi se moglo razgovarati o njezinu angažmanu.
Ono što je sigurno je da si Unija neće dopustiti da postavi opasan presedan tako što će podržati slovenski princip ucjenjivanja Hrvatske ulaskom u EU u zamjenu za odustajanje od svog pomorskim pravom zagarantiranog teritorija, i to upravo u trenutku kad u članstvo namjerava primiti zemlju koja ima teritorijalni spor s tri članice. Već je prilično jasno vidljivo da je kompletnom vodstvu Unije malo-pomalo dosta slovenskog pozivanja na svoja prava veta, te da bi ih se vrlo brzo moglo disciplinirati.
Dojam je da Slovenija na sve načine pokušava prolongirati izdavanje EU-iskaznice Hrvatskoj zbog uvjerenja da kao članica ima superiorniji status u odnosu na nečlanicu E-zajednice. Iz čega kani profitirati. Pa nije propuštena ni ova prilika da se Hrvatskoj pokažu nabildani “evropski mišići mentalno balkanske dežele”.




